Let haiku be on the UNESCO list! (21)

2015/11/04

 

Let haiku be on the UNESCO list!

 

Here is a letter of support of the campaign from Ms. Grozdana Drašković, Hum na Sutli, Croatia.

The former half is written in Croatian, and the latter half in English.

We sincerely wish to appreciate and share it with each other.

 

 

ŠTO JE ZA MENE HAIKU?

 

              Haiku je za mene fotografija trenutka zabilježena pomno biranim riječima. Haiku me naučio zapažati svijet, događaje i promjene u njemu. Prije nego što sam počela pisati haiku poeziju, primjećivala sam zbivanja u prirodi, no tek ona izrazito dojmljiva, bilo zbog svoje snage (npr. oluja, snježni vihor, pljusak i sl.), bilo zbog svoje ljepote (npr. zalazak sunca, duga nakon kiše, leptiri na cvijetu…).                  

              Pišući i čitajući haiku poeziju, naučila sam promatrati prirodu u njezinoj skrovitosti i u njezinim sićušnim, a opet ogromnim doživljajima u suodnosu prirodnih pojava i bića, kojima nisam pridavala pozornost kakvu zaslužuju. Naučila sam ulaziti u mikrosvijet događaja koji su životinjskom i biljnom svijetu toliko važni, koliko što su važni i značajni događaji i doživljaji čovjeku u medusobnom komuniciranju sa drugim čovjekom.       

              Haiku me doveo do spoznaje veličine i jačine povezanosti čovjeka sa prirodom. Pokazao mi je koliko je svemir i sve što je u njemu savršeno uređeno. Po meni je haiku tankoćutno primjećivanje nemjerljive važnosti i veličine u malenome, koje dovodi i do primjećivanja svega ostaloga oko čovjeka – osobito čovjeka do sebe. Onaj tko zanemaruje prirodu, zanemaruje i čovjeka, koji je također dio prirode, a to znači da zanemaruje i samoga sebe. Često gledamo, a ne vidimo; slušamo, a ne čujemo, a nešto primjećujemo tek kada nam se to oduzme.

              Onaj tko piše haiku poeziju, vjerujem da s lakoćom, ili barem lakše primjećuje sve što je vrijedno primjećivanja; također vjerujem da lako razlikuje bitno od nebitnoga i kao takav, ne može biti ravnodušan u odnosu prema svakom živom biću. Ako kroz haiku poeziju čovjek uspijeva trenutke uklesati u riječi, onda haiku poezija ostaje naslijeđe čovječanstvu. Haiku poezija bit će, a vjerujem da to stoljećima jest, knjiga zamrznutih uzročno-posljedičnih događaja koji nas pozivaju na divljenje savršenstvu kojega smo i sami dio.

 

                                                                   Grozdana Drašković

 

ŠTO JE ZA MENE HAIKU?

 

              Haiku je za mene fotografija trenutka zabilježena pomno biranim riječima. Haiku me naučio zapažati svijet, događaje i promjene u njemu. Prije nego što sam počela pisati haiku poeziju, primjećivala sam zbivanja u prirodi, no tek ona izrazito dojmljiva, bilo zbog svoje snage (npr. oluja, snježni vihor, pljusak i sl.), bilo zbog svoje ljepote (npr. zalazak sunca, duga nakon kiše, leptiri na cvijetu…).                         

              Pišući i čitajući haiku poeziju, naučila sam promatrati prirodu u njezinoj skrovitosti i u njezinim sićušnim, a opet ogromnim doživljajima u suodnosu prirodnih pojava i bića, kojima nisam pridavala pozornost kakvu zaslužuju. Naučila sam ulaziti u mikrosvijet događaja koji su životinjskom i biljnom svijetu toliko važni, koliko što su važni i značajni događaji i doživljaji čovjeku u medusobnom komuniciranju sa drugim čovjekom.          

              Haiku me doveo do spoznaje veličine i jačine povezanosti čovjeka sa prirodom. Pokazao mi je koliko je svemir i sve što je u njemu savršeno uređeno. Po meni je haiku tankoćutno primjećivanje nemjerljive važnosti i veličine u malenome, koje dovodi i do primjećivanja svega ostaloga oko čovjeka – osobito čovjeka do sebe. Onaj tko zanemaruje prirodu, zanemaruje i čovjeka, koji je također dio prirode, a to znači da zanemaruje i samoga sebe. Često gledamo, a ne vidimo; slušamo, a ne čujemo, a nešto primjećujemo tek kada nam se to oduzme.

              Onaj tko piše haiku poeziju, vjerujem da s lakoćom, ili barem lakše primjećuje sve što je vrijedno primjećivanja; također vjerujem da lako razlikuje bitno od nebitnoga i kao takav, ne može biti ravnodušan u odnosu prema svakom živom biću. Ako kroz haiku poeziju čovjek uspijeva trenutke uklesati u riječi, onda haiku poezija ostaje naslijeđe čovječanstvu. Haiku poezija bit će, a vjerujem da to stoljećima jest, knjiga zamrznutih uzročno-posljedičnih događaja koji nas pozivaju na divljenje savršenstvu kojega smo i sami dio.

 

                                                                               Grozdana Drašković, Hum na Sutli, Croatia

 

WHAT IS HAIKU FOR ME?

 

Haiku is an image, photography of a moment noted with very carefully picked words.

 

Haiku taught me to observe the world, events and its changes.  Before I started writing haiku poetry, I used to notice a number of processes in Nature, but only those extremely expressive, due to its strength (for example a storm, blizzard, rainfall i sl.), because of its beauty (for example the sunset, rainbow as the rain ceases, butterfly on the flow…).

 

By reading and writing haiku poetry I’ve learned to watch Nature around me in its occultation and small and yet important experiences in the correlation of nature phenomena and creature, to which was not paying the attention they deserve.       Through haiku I’ve learned how to enter the micro world of events which are important and weighty in the life of animal and plant world, as important as those acts of communication between men.

 

Haiku brought me to understanding of greatness and power of connection of man with nature.  Haiku has taught me how unbelievably big is the Space and all in it in a perfect balance. To me, haiku is a sensitive noticing of immeasurable importance and size in the small, which leads to the discovery of everything else around man – especially of man next to oneself.  Person who neglects Nature, does the same to man who is the part of Nature, as well, and that means he neglects his own self.  Often we may look and not see; listen and not hear, and something we notice things only after we lost it.

 

Poet writing haiku poetry, I believe he notices important from unimportant things and as such, he cannot be indifferent with respect to each creature.  If through haiku poetry man manages to carve the moments into words, then haiku poetry is a heritage of mankind.  Haiku poetry will be, just like it had been throughout centuries, a book of frozen casual events which invite us to admiration of perfection we are part of ourselves.

 

                                                                                    Grozdana Drašković

 

 

 

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s